Igrajući se s vremenom i pokretima u videozapisima, možete otkriti svijet koji je inače skriven – usporite akciju koja se brzo kreće ili ubrzajte duže događaje poput izlaska sunca ili oblaka koji plove nebom. Profesionalni snimatelj Matthew Vandeputte dijeli svoje tehnike za snimanje kroz vremenski spektar, od usporenog snimanja do ubrzanog i jako ubrzanog protoka vremena.
Za sve ove tehnike ključna je brzina izmjene sličica. Ona određuje brzinu snimanja i reprodukcije videozapisa u broju sličica po sekundi (fps). Najčešće standardne brzine snimanja i reprodukcije su 25 ili 30 fps. Filmovi se obično snimaju pri 24 fps, tako da 25 fps izgleda više „kinematografski“, dok 30 fps izgleda oštrije te je poželjno za snimanje brzih sportskih događaja i vijesti, na primjer.
Nije presudno što ćete odabrati, ali bilo bi dobro da se brzina snimanja i reprodukcije podudaraju. Za snimanje usporenih snimki morate snimati veći broj sličica u sekundi – npr., ako snimate pri 50 fps, a snimku reproducirate pri 25 fps, pokreti će se reproducirati u pola brzine.
Kako biste ubrzali prolazak vremena, morate snimati uz manji broj sličica u sekundi. Snimanjem 25 pojedinačnih sličica kroz dulje vremensko razdoblje, a zatim njihovom reprodukcijom pri 25 fps možete zgusnuti minute, sate, pa čak i dane u samo jednu sekundu videozapisa. Tako nastaju videozapisi s ubrzanim protokom vremena i jako ubrzanim protokom vremena. Jako ubrzani protok vremena je ubrzani protok vremena kod kojega se fotoaparat pomiče. Ubrzani protok vremena obično se snima na stativu ili na klizaču za upravljanje kretanjem, tako da fotoaparat ostaje na gotovo istom mjestu, a kod jako ubrzanog protoka vremena možete mijenjati položaj fotoaparata između svake fotografije.