Ása Steinars: pogledajte iza pejzaža kako biste snimili savršenu fotografiju

Ása Steinars Island nije uvijek smatrala posebno impresivnim. Kad se doselila iz Norveške sa sedam godina, osjećala se kao da je došla u gradić, a ne u državu. Ipak, kad se vratila nakon nekoliko godina rada u inozemstvu, zemlju vatre i leda počela je promatrati na predivan novi način.

Danas Ása zahvaljujući fotografijama i videozapisima svojih avantura kod kuće i u inozemstvu ima 700 000 pratitelja na društvenim mrežama. Kroz savladavanje „pejzažnih selfija“, kojima skromne selfije pretvara u monumentalne prikaze skandinavskih krajobraza, njeni su se Instagram i TikTok računi pretvorili u predimenzionirane razglednice s islandskim čudesima koja kao da nisu s ovog svijeta – od kratera, vulkana i plaža s crnim pijeskom do fjordova, glečera i vodopada.

Njene pejzažne fotografije često sadrže ljude, obično nju samu. To nisu jednostavne selfiji; njima poziva gledatelje da se stave u njen položaj – što se čini naročito važnim pri objavljivanju na društvenim mrežama. „Želim u gledatelju potaknuti osjećaj da zamisli sebe na slici, osjećaj želje da posjeti to mjesto i doživi prirodu, umjesto da je samo gleda izdaleka“, kaže Ása.

Kako bi to postigla, Ásine fotografije obično aludiraju na jedno ili više osjetila: gotovo da možete osjetiti toplinu logorske vatre za hladnog dana; čuti zvuk vodopada; okusiti vruću kavu nakon dugog pješačenja. „Meni“, kaže Steinars, „fotografija predstavlja stvaranje tog osjećaja – osjećaj želje za putovanjem, sreće ili jednostavno nadahnuća za izlazak i planinarenje. Fotografiranje prirode uvijek je povezano s istraživanjem otvorenih prostora, pa volim dodati osobu koja će ispričati tu priču.“

Ovdje Ása objašnjava kako to radi i dijeli savjete za podizanje pejzažne fotografije na novu razinu, tako da i vi možete vidjeti prirodu u posve drukčijem svjetlu.

Kod početnika koji pokušavaju imitirati Ásine pejzažne selfije često se događa da previde važnost odjeće. Ako je vrijeme oblačno ili se subjekt nalazi daleko, Ása bira crvenu, žutu i narančastu odjeću. Fotografiranje osoba u krajoliku dočarava odnos dimenzija, a odjeća jarkih boja fotografiju koja bi inače mogla djelovati isprano ili jednobojno čini živahnom.

Ása čak i bira svoje lokacije na temelju odjeće. To je naročito važno kada radi s određenim robnim markama odjeće. Time osigurava da lokacija odgovara robnoj marki u smislu sastava ili na neki tematski način, ali ista načela primjenjuju se i na njen osobni rad.

„Pronalazim lokacije koje odgovaraju stilu odjeće i bojama“, kaže. „Ako ne idem na pop stil, pokušavam se više povezati s prirodom kroz odjeću u lokalnom stilu. Primjerice, islandske vunene veste. Vrlo su ugodne za nošenje, ali dobro se uklapaju i u fotografije prirode, a odlične su i za fotografiranje krupnih kadrova subjekata.“

Upotreba takve odjeće bolje oslikava lokaciju i dočarava lokalni dojam konačne fotografije.

Ása subjekte često kadrira pomoću prirodnih elemenata kao što su stijene, planine i vodene površine. Ponekad fotografiju kadrira postavljanjem zamućenog cvijeća u prednji plan kako bi privukla pažnju na subjekt. Bez obzira na to kako kadrirate fotografiju, ključno je da kompozicija uvijek djeluje prirodno.

„Meni je vrlo važno da je fotografija bude prirodna i gledljiva“, kaže Ása. „Ne biste trebali razmišljati o fotografiji kada je pogledate, stoga proporcije trebaju biti pravilne, a oko treba odmah uočiti subjekt, bez da ga mora tražiti.“

Pozadine je lakše istaknuti pomoću objektiva za zumiranje ili telefoto objektiva, tako da se malo udaljite od subjekta, a zatim ga zumirate tako da pozadina ispuni kadar. Udaljavanjem objekta od objektiva možete iskoristiti prednosti hiperfokalnog izoštravanja udaljenosti koje vam omogućuje zadržavanje subjekta i pozadine u prihvatljivom fokusu, čak i pri širokim otvorima blende.

Standardni objektiv za zumiranje kao što je Canon RF 24-105mm F4-7.1 IS STM ima koristan raspon žarišne duljine za početnike u snimanju pejzaža, a upotrebljiv je čak i širokokutni objektiv kao što je Canon RF 35mm F1.8 Macro IS STM – kvaliteta slike ovog objektiva fiksne žarišne duljine čini ga odličnim izborom za sve koji snimaju pejzaže.

Ása kaže da morate eksperimentirati s kompozicijom, mijenjati kut i položaj subjekta, snimiti mnogo probnih fotografija i biti strpljivi. „Tajna je u pronalasku savršenog kadra, a to ponekad može potrajati“, objašnjava. „Preporučujem da ne žurite i poigrate se, isprobate nekoliko različitih kutova i usporedite ih. Pokušajte zamijeniti objektive kako biste vidjeli kako to utječe na sliku. Ponekad utrošim dosta vremena na jednu fotografiju, budući da sam po prirodi perfekcionist. Na kraju to uvijek bude vrijedno truda.“

Pri snimanju pejzažnih selfija, Ási je važno da iskoristi dostupno svjetlo za poboljšanje konačne fotografije, bilo da je dan oblačan ili se sunce probija kroz oblake.

„Pogledajte što se događa pri snimanju tijekom zalaska sunca, a što u podne“, kaže Ása, predlažući da fotografirate u raznim uvjetima kako biste dobili bolji dojam razlike između blagog i jakog osvjetljenja. Tako možete početi upotrebljavati svjetlo u svoju korist.

Oblaci mogu biti i dobri difuzori. „Ćudljivo i oblačno vrijeme uobičajeno je na Islandu i navikla sam na njega budući da ovdje često snimam. Osim toga, počelo mi se sviđati, naročito pri snimanju pejzaža kao što su kanjoni i vodopadi, pri čemu nije dobro imati previše sjena na fotografiji“, objašnjava Ása. „Fotografije djeluju mekše i lakše ih je pravilno eksponirati.“

Nakon što dobijete osjećaj prirodno svjetlo, primijetit ćete kako se ono mijenja kroz godišnja doba. „Za oblačnih dana, zelene nijanse postaju vrlo upečatljive, što ljetne fotografije čini izvrsnima“, kaže.

Ása često ima dodatni izazov kad je fotografkinja, ali i subjekt. Postavlja fotoaparat na stativ, a zatim ga aktivira daljinski, preko telefona i aplikacije Canon Camera Connect. Fotoaparat izoštrava preko zaslona telefona, a zatim postavlja samookidač na dvije ili 10 sekundi kako bi mogla skloniti telefon, da se ne bi vidio na konačnoj fotografiji. U osnovi, to je selfie koji ne djeluje tako.

U drugim slučajevima upotrebljava ugrađeni samookidač fotoaparata, izoštravaju područje na tlu na kojemu će stajati ona ili objekt, postavlja samookidač i dolazi na položaj. To je posebno korisno kod dugih ekspozicija.

„Snimam mnogo fotografija polarne svjetlosti na Islandu pri čemu su mi daljinsko okidanje ili samookidač iznimno važni“, otkriva Ása. „Budući da radite s malim brzinama zatvarača, važno je da se fotoaparat ne pomiče, kako ne bi došlo do zamućenja. Okidač aplikacije Canon Camera Connect je najbolji, ali ako ga nemate, bit će dobar i samookidač od dvije sekunde, tako da vibracije nastale pritiskanjem okidača nestanu prije snimanja fotografije.“

„Danas je uređivanje veliki dio procesa fotografiranja“, kaže Ása, „a i doista je korisno pravilno pregledati fotografije nakon snimanja.“ Savjetuje da uvijek snimate u RAW formatu kako biste uhvatili najviše podataka i osigurali veću fleksibilnost u post-produkciji. ‘Stilovi slike’ tvrtke Canon koji obuhvaćaju postavke poput onih za pejzaže, neutralne i vjerne boje, vašim će fotografijama osigurati dosljednu paletu boja i ugođaj. Ipak, pregledavanjem fotografija dobit ćete uvid u to što radite dobro, a što treba poboljšati.

Ása svim fotografima pejzaža koji su početnici preporučuje da ulože u softver za uređivanje fotografija kao što su Canon Digital Photo Professional (DPP) ili Adobe® Photoshop® Lightroom®. Korisno je pronaći neke korisničke postavke – u biti prilagođene filtre za upotrebu unutar softvera – ali oni ne mogu zamijeniti iskustvo u naknadnoj obradi.

„Upotreba korisničkih postavki može biti dobra u početku, ali imajte na umu kako to nije čarobni štapić za sjajne fotografije“, kaže. „Čak i uz dobre korisničke postavke, i dalje morati sami odraditi velik dio uređivanja.“

Novih fotografima i onima nedovoljno iskusnima u snimanju pejzaža, Ása preporučuje da promatraju tuđe radove i uče iz njih. Predlaže da potražite fotografe kojima se divite i saznate kako rade sa svjetlom, kako sastavljaju kompozicije i pronalaze kreativne kutove.

Njen najveći savjet je jednostavan. „Fotoaparat nosim posvuda već preko 10 godina“, kaže. „Što više vježbate, to ćete bolji postati. Toliko je jednostavno. Vještinom se ovladava kroz vrijeme. Nitko nije rođen kao fotograf.“

Napisao Gary Evans