Oči otoka: Christopher Mahoune i čuvari otoka Cousin.

Postoje uobičajeni i postoje rijetki poslovi. Svakog jutra Christopher Mahoune uzima svoj fotoaparat i dalekozor, baš kao što većina nas uzima torbu s prijenosnim računalom, a zatim odlazi u „ured” kakav se rijetko viđa, u okruženju koje bi većina ljudi doživjela kao nešto zaista posebno. Ali on nijedan trenutak ne uzima zdravo za gotovo. „Došao sam ovdje 2011. godine, kad sam imao 20 godina, i zaljubio se u posao, u otok, u jednostavnost života ovdje”, kaže. „Ovdje sam od tada – ovo mjesto mi je kao dom.”

Ako već niste pogodili, Christopher radi za Nature Seychelles kao glavni nadzornik posebnog rezervata otoka Cousin, mjesta pod toliko strogom zaštitom da mu se mogu približiti isključivo brodovi same udruge. Ta je mjera uvedena kako bi se spriječio unos invazivnih nametnika i očuvala izvorna bioraznolikost otoka, nakon što je on dugi niz godina služio kao plantaža. Tijekom tog su razdoblja uvedene invazivne i štetne vrste i otok se oporavljao desetljećima. To je nešto što ne smiju ponovno riskirati, a očuvanje otoka od prijetnji naš je najviši prioritet u zaštiti okoliša.

Dakle, ako biste posjetili Christophera i njegove kolege na nekom od njihovih popularnih obilazaka otoka, morali biste se prebaciti sa svog broda na njihov, na određenoj udaljenosti od otoka, i zatim se iskrcati na otoku. Ali zaista bi vrijedilo. „Naš brod juri punom brzinom prema plaži, i to može biti i uzbudljivo i zastrašujuće”, priznaje. „No čim stupite na otok, odmah ćete primijetiti mnoštvo ptica koje lete posvuda. „Tijekom sezone gniježđenja možete vidjeti kornjaču kako se spušta prema moru – a ako budete imali puno sreće, čak i male tek izlegle kornjače.”

U popodnevnim satima, kada završe dnevni turistički i edukativni obilasci, Christopher i njegov tim tu su kako bi pratili i štitili floru i faunu otoka Cousin. Posao zahtijeva i praktičan i neizravan pristup, pri čemu njihovi fotoaparati Canon (EOS R5 Mark II i Canon EOS R50) te 18x50 IS All Weather Binoculars dolaze do izražaja. „Ovo je rezervat prirode, pa se sve mora raditi na prirodan način”, objašnjava Christopher. „Samo u rijetkim slučajevima smijemo intervenirati. Na primjer, ponekad se mužjaci divovskih kornjača međusobno bore i prevrću jedni druge – teško se mogu sami uspraviti, pa im pomažemo. Kao zaštićeno morsko područje, koristimo dalekozore za nadzor, kako bismo osigurali da u našim vodama nema onih koji tamo ne smiju biti.”

Ostatak vremena drže primjerenu udaljenost, uz apsolutno minimalno uznemiravanje divljih životinja na otoku. Osim ako to nije u svrhu očuvanja, poput prstenovanja ptica ili praćenja kornjača. Također se brinu da svi budu sigurni, zdravi i da žive punim plućima. „Tijekom praćenja, snažan dalekozor znatno olakšava posao. Na primjer, sejšelske svračare – jedna od najrjeđih ptica na svijetu – sve imaju prstenove na nogama s jedinstvenim brojem i oznakom boje. Ne možete im se previše približiti da biste ih provjerili, a moramo biti precizni.”

Budući da su ugrožena vrsta, od ključne je važnosti znati koliko ih ima na otoku i kakvog su zdravstvenog stanja. Ali postoje i mali znakovi na koje Christopher i njegov tim obraćaju pažnju. „Možda malo raskopamo površinu tla kako bi se spustile na zemlju u potrazi za kukcima kojima se hrane”, objašnjava on. „Ako ih pokupe, ali ih ne progutaju, znamo da negdje hrane ptića i možemo ih pratiti da bismo ga pronašli na vrijeme i prstenovali prije nego što napusti gnijezdo.”

Tim također nadzire kućice za gniježđenje sejšelskih svraka-crvendaća koje su postavljene na otoku Cousin, provjeravajući inkubiraju li se u njima jaja ili je pak kućice zaposjeo poneki poduzetni gekon! Tijekom obilaska otoka Christopher i njegov tim ponekad svjedoče rijetkim i nevjerojatnim događajima, a za jedan je posebno bio oduševljen jer ga je uspio snimiti fotoaparatom. „Radim na ovom otoku više od trinaest godina, ali tek prije nekoliko mjeseci prvi put sam vidio tek izleglog mladunca bjelorepe tropske ptice”, prisjeća se. „Često viđamo mlade, ali nikada ovakve i, naravno, majka je vrlo zaštitnički raspoložena. Da nisam imao objektiv RF 100-500mm F4.5-7.1 L IS USM, morao bih se približiti, a onda bi ga majka sakrila. Umjesto toga, uspio sam snimiti stvarno lijepu fotografiju. To je bio rijedak trenutak.”

Ovo malo čudo, kao i mnoga druga, naveliko dijeli Liz Mwambui, voditeljica komunikacija udruge Nature Seychelles, a takve su priče ključne za način na koji ta organizacija djeluje. Slike i videozapisi koje svakodnevno snimaju privlače potencijalne posjetitelje Sejšela, ali i povezuju ovu dobrotvornu organizaciju sa širom znanstvenom zajednicom i zajednicom za očuvanje, podupiru napore za prikupljanje sredstava i medijima pružaju sadržaj za izvještavanje o najnovijim uzbudljivim vijestima.

„Moramo zabilježiti jednostavne stvari i rijetke trenutke koje ljudi izvana obično ne vide”, dodaje Christopher. To može biti zapanjujućih 80.000 parova bjelokapih čigri, koje se gnijezde na otoku od ožujka do listopada. Ili najpoznatiji stanovnik otoka – divovska kornjača koju su mještani od milja nazvali George, i koja ondje živi već više od 160 godina. A da ne spominjemo slavnog sejšelskog trstenjaka – nevjerojatnu priču o uspješnom očuvanju i pravi razlog zbog kojeg je otok Cousin zapravo i postao poseban rezervat. Nije ni čudo što su Christoperu i svim njegovim kolegama iz organizacije Nature Seychelles ova dragocjena bića izrazito prirasla srcu. No, još važnije, znaju da je otok uvijek na prvom mjestu. „Ovo je dom ptica, a mi smo svi ovdje samo gosti – čak i čuvari”, kaže. „Privilegija nam je biti dio svega ovoga.”

Pratite napredak naše suradnje s organizacijom Coral Spawning International i udrugom Nature Seychelles ovdje, na web-mjestu VIEW.