Kod pejzažne fotografije cilj je često snimiti prizor potpuno izoštren, od prednjeg plana do pozadine, kako bi se pokazala maksimalna količina detalja. To se zove maksimalna dubinska oštrina. Kako biste to postigli, trebate postaviti mali otvor blende (veliki f broj). Primjeri iznad demonstriraju razliku između snimanja pejzaža s velikim i malim otvorom blende.
Na prvoj slici upotrijebljen je otvor od f/4. Stablo u prednjem planu oštro je, ali je prizor iza njega blago zamućen. U drugom kadru, manji otvor blende od f/16 omogućio je jasnije snimanje i prednjeg plana i pozadine. Ako je cilj izdvojiti ključnu značajku pejzaža, veliki otvor blende može biti vrlo koristan, ali u većini slučajeva preferiraju se mali otvor blende i maksimalna dubinska oštrina. Otvor blende za pejzaže možete jednostavno podesiti tako da upotrijebite način rada AV, a zatim odaberete mali otvor blende kao što je f/16. Motrite brzinu zatvarača – ako se previše spusti, možda ćete morati upotrijebiti stativ ili povećati ISO vrijednost kako biste izbjegli zamućene slike.
Za najoštrije pejzaže trebate snimati pri najboljim postavkama objektiva. Općenito je pravilo da objektiv omogućuje snimanje najoštrijih snimaka pri dva f koraka od postavke za najširi otvor blende. Stoga, ako upotrebljavate objektiv čija je najšira postavka f/2,8, njegova najbolja postavka bit će otprilike f/5,6.
Uobičajeni problem za pejzažne fotografe je da mogu izoštriti nešto u prednjem planu, ali time riskiraju zamućenje svega iza. Isto tako, ako izoštrite elemente u pozadini, prednji plan bit će zamućen. Hiperfokalno izoštravanje pomaže vam izoštriti veći dio kadra pronalaženjem najbliže točke u kojoj možete izoštravati i pritom zadržati pozadinu prihvatljivo izoštrenom. Ova tehnika nije složena kao što se čini, a kalkulator dubinske oštrine (DOF) i hiperfokalne udaljenosti u aplikaciji Photo Companion obavit će teži dio posla.