od prigradskog mjesta do koraljnog grebena

9 min
Krupni plan pet koraljnih polipa. Imaju kratke zelene pipke mekog izgleda s fluorescentnim plavim vrhovima i ostavljaju dojam kretanja pod vodom.

Ako poznajete London, vjerojatno ste čuli za liniju Northern. Kao dio slavne londonske podzemne željeznice, ona se proteže od najsjevernijeg ruba Londona pa sve do samog juga – gdje joj je posljednja stanica u gradiću Mordenu. Može se reći da Morden ni po čemu posebno ne odskače od ostalih londonskih predgrađa – mirniji je, pun obiteljskih kuća i zelenih površina. Međutim, nije baš poznat po ronjenju, azurnom nebu i tropskoj klimi. Kako onda Morden skriva tajne koraljnih grebena?

Skriven u jednoj industrijskoj zoni, u skladištu koje puca po šavovima od silne opreme, mali tim iznimnih ljudi stvara nešto uistinu veličanstveno. Otkrili su kako umjetnim putem uskladiti sile prirode i potaknuti mriještenje – čin razmnožavanja koji je podjednako izvor divljenja zbog svoje nevjerojatne ljepote, ali i duboke frustracije za znanstvenike zbog svojeg naizgled nasumičnog pojavljivanja. Ovdje, u zamračenim prostorijama, smješteni su deseci akvarija i korita povezanih sa sustavima koji kontroliraju njihovo okruženje – temperaturu, fotoperiod, mjesečeve mijene i prehranu, kao i fotoaparati Canon koji prate njihov razvoj tijekom dana, tjedana i mjeseci.

Zajedno prate i potiču predvidljive cikluse mriještenja s većom učestalošću nego što to čini sama priroda. A kada saznate da se koralji često nazivaju „prašumama mora”, postaje jasnije zašto je ovaj rad ne samo čaroban, nego i nužan. Zahvaljujući partnerstvu s tvrtkom Canon, tim sada na raspolaganju ima bogat asortiman profesionalne fotografske opreme – fotoaparate i razne objektive, pomoću kojih stvara jedinstvenu vizualnu enciklopediju mriještenja koralja kakva dosad nije viđena.

Na crnoj pozadini, koralj se grana prema gore, oslobađajući ljubičaste sferične stanice. Ljubičasti koralj podsjeća na grančice lavande i prekriven je malim pupastim izbočinama.

Tijekom ovih godišnjih mrijesta tisuće paketa jajašaca i spermija ispuštaju se u vodu u samo nekoliko minuta. Ovdje vidimo acropora muricata (ili „rogati koralj“) kako se mrijesti u laboratoriju.

Osmišljen kao zamisao morskog biologa dr. Jamieja Craggsa, čuvara grebena i stručnjaka za uzgoj u akvarijskim uvjetima Vincenta Thomasa te profesora vodene biologije dr. Michaela Sweeta, Coral Spawning International (bivši Coral Spawning Lab) komercijalni je ogranak istraživačkog projekta iza kojeg stoji čitav Jamiejev dosadašnji profesionalni život. No, tek nakon desetljeća pokušaja da odgonetne tajne mrijesta koralja, sasvim je slučajno doživio onaj „eureka” trenutak koji je postao priča o nastanku ovog laboratorija – i ponovno, nije bio ni blizu oceana kada se to dogodilo.

„Jedna ronilačka tvrtka s Fidžija objavila je objavu na Twitteru: 'Za dva dana dođite roniti s nama i gledajte mriještenje koralja!'”, prisjeća se. Ali kako su znali? „Ta mi je objava na Twitteru dala točan trenutak u vremenu koji sam mogao iskoristiti kako bih počeo istraživati okolišne parametre”, objašnjava. „Budući da smo imali točan datum, mogli smo računati unatrag i otkriti u kojoj je fazi tada bio mjesečev ciklus. Tako smo počeli prikupljati podatke o samom grebenu.” U roku od godinu dana Jamie, Mike i stručni tim iz londonskog muzeja Horniman Museum and Gardens uspješno su inducirali prvo mriještenje koralja na svijetu u potpuno zatvorenom sustavu, koje se moglo unaprijed predvidjeti.

Možda biste očekivali da će mehanizmi ove nevjerojatne misterije biti strogo čuvana tajna, no prevarili biste se. Tim je odlučio da njihovo istraživanje bude otvoreno, što omogućuje bilo kome, bilo gdje u svijetu, da ga iskoristi za obnovu svojih lokalnih grebena ili kao temelj za daljnja istraživanja. Štoviše, Mike kaže: „Ovo je uistinu važan dio cijelog procesa. Želimo ostaviti trag, želimo dati svoj doprinos kako bismo osigurali opstanak koraljnih grebena za buduće naraštaje.” Ubrzo su uvidjeli da unatoč velikom interesu za provođenje projekata obnove, ljudi od njih istovremeno traže podršku. To je uključivalo i brojne zahtjeve za osiguravanje alata i stručnog znanja potrebnih za pokretanje takvih projekata, što je ubrzo postalo neodrživo.

Stoga su počeli razmišljati o komercijalizaciji tog koncepta. Ubrzo su počeli proizvoditi i slati velik broj „prijenosnih laboratorija” spremnih za upotrebu na lokacijama širom svijeta – naravno, uz stručnu tehničku podršku Jamieja, Vincea i Mikea. „Vince i ja zajedno imamo 55 godina iskustva u održavanju morskih akvarija, a Mike je posljednjih 20 godina provodio vrhunska znanstvena istraživanja”, objašnjava Jamie. „To je savršena kombinacija, posjedujemo opsežno znanje, ne samo u izgradnji akvarija, već i u razumijevanju svih nijansi oko toga kako da akvarij zaista funkcionira. Mislim da je upravo to naša jedinstvena prednost i razlog zbog kojeg nam se ljudi obraćaju. Zato što im je potrebna naša potpora kako bi ostvarili uspjeh.”

Ten clear glass tanks filled with water sit inside a single huge tank. There are with tubes feeding into each one.

Over 20,000 coral embryos are cared for in these embryo rearing tanks, producing the next generation of coral

Kako se projekt širi, tako se razvija i tehnologija. Jamie pritom povlači usporedbu s proizvodnim procesima, u kojima se svaki dio može iznova preispitati, unaprijediti, prilagoditi i razviti čim postanu dostupne nove informacije i alati. Na primjer, osmislili su i nova korita u obliku slova v, koja se mogu povezivati („poput Lego kockica”, smije se Jamie) i proširivati kako bi zadovoljila kapacitet. Prema potrebi mogu se dodavati i novi elementi kako bi se ostvarili različiti ciljevi. „Tvrtka sa sjedištem u San Franciscu trenutno radi na razvoju konstrukcije s robotskom rukom koja bi automatizirala većinu procesa, poput hranjenja, ispumpavanja i čišćenja, i to 24 h dnevno”, objašnjava. „Naravno, u cijelu se priču može uključiti i fotografiranje”, dodaje Vince. „Može se fotografirati svaki pojedini koralj i pratiti njegove promjene tijekom vremena.”

Ako jedna posuda duga dva metra sadrži 1260 koralja, razmjeri tog fotografiranja, i količina podataka koju je moguće prikupiti, doista su golemi. A to je važno jer zapravo stvara ogromnu i sveobuhvatnu bazu podataka o aktivnosti koralja koja se može upotrebljavati za optimizaciju procesa uzgoja. Kao što možete pretpostaviti, makroobjektiv im je neprocjenjiva pri praćenju napretka koralja, a fotografiranjem svakog novog „čepića” s koraljem u određenim vremenskim intervalima mogu se pratiti stope smrtnosti, ali i početi ekstrapolirati površinu svakog pojedinog komada jer svi oni u početku imaju standardiziranu veličinu. „Tako možemo početi procjenjivati brzinu protoka vode, režim hranjenja, jačinu rasvjete, različite potrebne biljojede – što funkcionira, a što ne”, objašnjava Vince. „Pokušavamo replicirati prirodu, ali imamo puno više kontrole.”

„Ako fotoaparat spojimo na fluorescentni mikroskop, možemo primijeniti različite fluorescentne markere u različitim fazama razvoja”, dodaje Jamie. „Uglavnom, dokumentirali smo različite faze razvoja embrija, a ti materijali služe kao ilustracije u znanstvenim radovima koje objavljujemo.” S tim ciljem njegov se fotoaparat postavlja i na mikroskope te sterilnu opremu, čime se omogućuje izrada ubrzanih snimaka i drugih vizualnih zapisa.” Postao je neizostavan dio laboratorijske opreme tima, a jednako je važno i to što im omogućuje da svoju priču i rezultate rada predstave svijetu.

Njihov rad i detaljno dokumentiranje svake faze procesa ključni su za razumijevanje i obnovu koraljnih grebena diljem svijeta koji u današnje vrijeme trpe goleme posljedice ljudskih aktivnosti. Klimatske promjene, zakiseljavanje oceana, onečišćenje, prekomjerni ribolov pa čak i fizička oštećenja pridonose propadanju koraljnih grebena, koji se smatraju jednim od najraznolikijih ekosustava na Zemlji. Ali to nije cijela slika. Ujedinjeni narodi navode da „koraljni grebeni pružaju usluge vrijedne do 2,7 bilijuna USD godišnje, uključujući ključnu prirodnu infrastrukturu koja štiti sve ugroženije obale od oluja i poplava, doprinos sigurnosti opskrbe hranom za ranjive zajednice, prihode od turizma te čak sirovine za razvoj lijekova koji spašavaju živote.” Potreba za njihovom obnovom stoga je više nego očita.

„Stvarnost je takva da ništa od ovoga ne bismo morali raditi da nema klimatskih promjena. I sasvim je sigurno da nećemo ponovno izgraditi svjetske grebene pukom obnovom”, ističe Mike. „To je činjenica jer su razmjeri problema jednostavno golemi. Ali ono što možemo učiniti jest pokušati dobiti na vremenu.” Kao primjer navodi otok Palau, gdje se grebeni uspješno i polako oporavljaju od izbjeljivanja (pojava pri kojoj porast temperature uzrokuje da koralji pobijele, uskraćujući im izvor energije i hrane), budući da je otok prirodno izoliran te nije izložen prekomjernom ribolovu niti patogenima koje uzrokuje čovjek. „Obnova zapravo znači pružiti koraljima ruku spasa i potaknuti taj proces oporavka.”

Na crnoj pozadini, grane koralja su gusto zbijene i usmjerene prema gore. Svaka grana prekrivena je šiljastom, pupoljkastom teksturom, s jarko zeleno-bijelim stanicama koje izlaze iz vrhova.

Dr. Craggs kaže da izgledaju „poput žive lave lampe” i lako je vidjeti kako ovi prekrasni koralji acropora millepora tijekom mrijesta mogu očarati i inspirirati maštu.

Da bismo u potpunosti razumjeli čime se bavi Coral Spawning International, moramo se vratiti osnovama razmnožavanja. Mriještenje je proces u kojem kolonije koralja istovremeno ispuštaju pravu eksploziju jajašaca i sperme u vodu. Prizor hipnotizira, a Jamie kaže da sve skupa izgleda „poput žive lava lampe”. Jajne stanice i spermiji prirodno plutaju morem dok se ne susretnu, nakon čega dolazi do oplodnje i nastaju ličinke. Morske struje zatim ih nose sve dok se naposljetku ne pričvrste za stijenu ili drugu koraljnu strukturu. Ličinke zatim prolaze kroz metamorfozu i pretvaraju se u koralje kakve poznajemo. No u postupku koji provode Jamie i njegov tim jajne stanice i spermiji prikupljaju se u posebne spremnike i prenose u laboratorij. Ondje se provodi svojevrsni postupak umjetne oplodnje koralja, a nakon nekoliko dana razvijaju se nove ličinke – svojevrsne „bebe iz epruvete” među koraljima. Potom se vraćaju u akvarij, gdje nastavljaju rasti.

Jedan od razloga za takav postupak jest omogućiti istraživačima proučavanje reproduktivne aktivnosti koralja i očuvanje njihove genetske raznolikosti, što će ih u budućnosti učiniti otpornijima. Jamie objašnjava: „Pri masovnim izbjeljivanjima koraljnih grebena uvijek postoje pojedinačne kolonije koralja koje ne moraju nužno izblijedjeti. To znači da oni unutar svog genetskog koda već posjeduju visoku otpornost. Međutim, ako se preživjele kolonije nalaze na suprotnim stranama otoka, bez naše pomoći nikada se neće razmnožiti. Zato ih možemo spojiti u laboratoriju kako bismo stvorili novu generaciju. Osim toga, možemo provoditi i selektivni uzgoj najotpornijih jedinki. Dakle, potomci koje uzgajate otporniji su na klimatske promjene.” No, isti okolišni čimbenici također znače da se Coral Spawning International utrkuje s vremenom. „Preostalo nam je vjerojatno još najviše osam godina”, objašnjava Mike. „Ako do tada ne ostvarimo značajan utjecaj, možda će biti prekasno.”

U suradnji s tvrtkom Canon tim organizacije Coral Spawning International upotrebljava najsuvremenije fotoaparate i objektive kako bi dokumentirao ovaj izniman rad. Ti im alati pomažu nadahnuti akvariste amatere, aktiviste za zaštitu prirode i zajednicu morskih biologa, ali i ispričati priču koja može doprijeti daleko izvan stručnih krugova. Jer kada nešto istodobno očarava i poučava, privlači pozornost ljudi i često ih potakne na djelovanje. I premda se publika može razlikovati, vizualna priča ostaje ista – snažna priča o čuđenju, hitnosti i nadi koja pogađa u srž, bez obzira na to nalazi li se dom u južnom Pacifiku… ili u južnom Londonu.

Slični članci