Uloga radnika u ljudskim resursima prošla je brzu evoluciju u samo prethodnih pet godina. Zahvaljujući dalekosežnim društvenim, gospodarskim i tehnološkim promjenama promijenilo se gotovo sve na radnom mjestu. A voditelji ljudskih resursa upravo su u središtu toga. Pomogli su uvesti razdoblje hibridnog rada i rada na daljinu, morali su postati stručnjaci u upravljanju osobnim podacima te su bili predvodnici u važnom pomaku u smjeru etičnijih, poštenijih i reprezentativnijih praksa na radnom mjestu.
Ali uz sav taj napredak, zašto nije napredovao i način rada u ljudskim resursima? Drugim riječima, zašto toliko zaposlenika ljudskih resursa još fotokopira ugovore i ručno unosi podatke u proračunske tablice kao da i dalje živimo u 2005.?
Iako su u mnogim tvrtkama zavladale promjene politika zapošljavanja i načina rada koje ljudske resurse stavljaju u središte pozornosti i ubrzavaju razvoj iz taktičke funkcije u strateški prioritet, mnogi odjeli za ljudske resurse i dalje su opterećeni ručnim procesima, sporim tijekovima poslovnih procesa i fragmentiranim sustavima.
Unatoč napretku u tehnologiji radnog mjesta, 48 % stručnjaka za ljudske resurse svoje upravljanje informacijama ocjenjuje kao osrednje ili loše1. Mnogi se još uvijek oslanjaju na papirologiju, lance e-pošte i proračunske tablice kako bi pratili dokumentaciju zaposlenika, sukladnost i ocjene rezultata. Ta neučinkovitost troši vrijeme, povećava rizik i ograničava sposobnost ljudskih resursa da pruže stratešku vrijednost.
Kako bi timovi za ljudske resurse mogli pružiti najveću vrijednost modernim tvrtkama, potrebno je odmaknuti se od reaktivnog izvršavanja zadataka i okrenuti predviđanju poslovnih potreba. Kako bi se to dogodilo, timovi za ljudske resurse trebaju alate za učinkovitiju administraciju uz manji nadzor, čime se oslobađaju i postaju sposobni poticati promjene u svojim organizacijama.