Essaouira - Along Dusty Roads image

Putopisni fotografi Along Dusty Roads

Savjeti s puta.

Zamisao da se spakirate i kupite jednosmjernu kartu za drugu stranu svijeta kako biste ispunili svoj san za mnoge je upravo to – san. No Andrew i Emily učinili su baš to.

Jedne kišne večeri u istočnom Londonu odlučili su kombinirati svoju zajedničku strast za fotografijom i putovanje. Tako je rođen Along Dusty Roads.

Razgovarali smo s njima o putovanju svijetom i njihovim inspiracijama da pomognu neovisnim putnicima poput njih samih.

Možete li nam reći nešto više o sebi, svom blogu i priči?

Upoznali smo se u Londonu, na internetskoj stranici za upoznavanje, i otkrili da dijelimo ljubav prema putovanjima i fotografiji. To je vjerojatno razlog zašto nijedno od nas nije reklo "ne" kada je trebalo napustiti London radi nekoliko godina putovanja, tako da je to postalo realistična ambicija.

Along Dusty Roads nešto je što je započelo kao platforma za naše pisanje i fotografiju, još 2014. Zakoračili smo u zrakoplov za Meksiko s jednosmjernom kartom, gotovinom u čarapama, okvirnim planom puta, zdravom dozom volje za putovanjem i previše opreme za fotoaparat. Naziv je rođen u istrošenom autobusu u Belizeu.

Započeli smo to kao nešto praktično i inspirativno za druge putnike koji krče svoj put Južnom Amerikom. Od tada, to nam je postalo pravi posao i strast – mjesto na kojem putnici svih stilova mogu pronaći inspiraciju, saznati kako bolje putovati ili jednostavno sanjariti o svojoj sljedećoj pustolovini tijekom pauze za ručak.

Što nastaje prije, priča ili fotografija??

Zapravo ovisi o lokaciji, uloženom istraživanju i načinu na koji odlučimo iskusiti doživljaj.

Na primjer, na putovanju u Boliviju, fascinirale su nas razne autohtone skupine i njihova upečatljiva odjeća. Kroz razgovore smo saznali o tržnici malo izvan Sucrea na kojoj su se svaki vikend okupljali deseci raznih skupina, svi s odličnim šeširima; otišli smo tamo s jasnom namjerom da ispričamo tu priču. U Essaouiri (Maroko) nismo ni slutili koliko će nas očarati ribari koji su radili u luci, a ipak je to mjesto koje nas je toliko privlačilo da smo se iznova vraćali, uvijek tražeći samo još jednu fotografiju. U većini slučajeva prepuštamo se mjestu da nas vodi; naš dojam često oblikuju prizori koji nam se otkrivaju pred očima i ljudi koje susrećemo na putu.

Kada ste s ulica Londona prešli na nepregledne otvorene prostore Južne Amerike, kako ste prilagodili fotografsku tehniku novom okruženju?

Koliko god to neobično zvuči, nijedno od nas nije previše fotografiralo u Ujedinjenom Kraljevstvu prije naše pustolovine u Južnoj Americi. Prilikom putovanja u inozemstvo napravili smo katalog slika s putovanja koje su sada pohranjene na prašnjavim tvrdim diskovima. U Londonu smo rijetko izlazili van s fotoaparatima jer nam je naša zemlja rijetko izazivala interes.

Na svu sreću, to se promijenilo i shvatili smo da pojedinac, ugao ulice ili prizor ne mora biti potpuno stran da bi bio zanimljiv. Znatan interes može pobuditi ono potpuno obično, a predivna slika može se naći gotovo bilo gdje.

©Along Dusty Roads

Imate li kakav savjet za fotografe početnike?

Naučite osnove svjetla, otvora blende, kadriranja i uređivanja; izađite iz automatskog načina rada i snimajte ručno. Nemojte misliti da je putopisna fotografija sve što vidite na Instagramu. Vrlo je važno odvojiti vrijeme za isprobavanje različitih pristupa i stilova kako biste utvrdili prema čemu osjećate strast i u čemu ste dobri. Nemojte svoje fotografije držati isključivo na digitalnom zaslonu; ispišite neke od njih kako biste dobili drukčiju perspektivu i "osjetili" posao.

Kako tražite dušu mjesta, snimajući ono što najbolje dočarava mjesta koja posjećujete?

Lutamo. Mnogo lutamo. Izgubimo se u gradovima i selima te među brežuljcima, snimajući život kako naiđemo na njega. Ponekad u vrijeme fotografiranja novog odredišta ne primjećujemo temu. Tek kada dođemo doma, distanciramo se i pogledamo slike nekoliko tjedana ili mjeseci poslije, uočimo je.

Važno je dopustiti mjestu da vam pokaže svoju priču, umjesto da je tražite uz već formiranu ideju o njoj.

Putopisna se fotografija čini jednostavna, ali teško ju je uspješno kreirati – kako se pobrinete da se vaša ističe?

U svijetu Instagrama, putopisna fotografija sve se više povezuje sa ženama u ljetnim haljinama i s fantastičnim šeširima, a ne s ljudima i mjestima koja postoje. U Marakešu, na primjer, izgleda kao da svi odsjedaju u istom rijadu, posjećuju iste toplice i snimaju iste namještene slike ispred znamenitosti. Iako je nužno da i naš feed i blog obuhvaćaju neke od tih slika koje privlače sviđanja, prije nekoliko mjeseci odlučili smo ostati vjerni sebi i vrsti fotografije koju volimo.

Možete li nam dati neke savjete o fotografiranju ljudi na putovanjima?

Uvijek nas pitaju kako snimamo ljude, tražimo li dopuštenje prije ili poslije? Iskreno, rijetko pitamo. To je razlika između predivnog portreta i odlične ulične fotografije. Cijelo čovjekovo ponašanje promijeni se kada zna da ga se fotografira, a slika koja je postojala prestaje postojati.

Naravno, doista je važno fotografirati na ovaj način sa svrhom, poštovanjem i osjećajem za okruženje – uvijek procijenimo situaciju i snimamo bez pripreme u 90 % slučajeva.

Je li vrijeme dana važno za vaše fotografije?

Od ključne je važnosti. Razlika između dobre i odlične fotografije često je vrijeme u danu u koje je snimljena. Snimanje u zlatni sat jedan je od najlakših načina postizanja bolje konačne snimke, ali kada putujete (naročito ako imate samo malo vremena ili je vrijeme loše) to nije uvijek moguće.

Dok fotografi pokušavaju uhvatiti zlatni sat, nama kao putničkim blogerima jednako je važno shvatiti da putopisna fotografija ne bi trebala samo davati dojam vječno sunčanih dana i doživljaja; ponekad je vrijeme loše, a ponekad nećete uspjeti otići nekamo i fotografirati na očekivani način.

No snimanje savršene snimke nije jedini razlog da odete na neko lijepo mjesto.

Mnogima je postao san da ih plaćaju da putuju – koji savjet imate za one koje putovanje žele učiniti karijerom?

Prvi savjet je da ne vjeruju svemu što čuju. Postoji 101 različit tečaj i članak koji navode da ako samo učinite to i to, postat ćete uspješan putnički bloger. To jednostavno nije istina. Ono što često ne spomenu je ogromna količina marljivog rada i nekoliko sretnih prilika koje su potrebne za uspjeh u ovoj industriji.

Ako ste doista strastveni u tome da vam ovo postane karijera, naučite pisati i poboljšajte fotografiju. Pazite da doista volite putovanja u svim njihovim oblicima. Ne svodi se sve na odmarališta s 5 zvjezdica i beskrajne bazene. Budite znatiželjni, budite strastveni i budite jednako sretni pišući članak koji će pročitati 1 osoba ili njih 10 000.

©Along Dusty Roads

Vaša filozofija putovanja obuhvaća dvanaest ideja koje se tiču uživanja, prihvaćanja i otkrivanja vlastitih granica – možete li nam reći više?

Naša mala filozofija putovanja brine se da, čak i ako nitko drugi ne mari što smo napravili ili ne želi čuti o nevjerojatnim stvarima koje smo vidjeli, uvijek znamo da smo iskusili mali dio svijeta na način na koji nitko drugi nije. Taj trenutak, to mjesto, to vrijeme – to je bilo naše.

U biti, privilegija je putovati i to nikada ne bismo trebali zaboraviti.

Možete li nam ispričati jednu od svojih omiljenih priča koju ste zabilježili fotoaparatom?

Bez sumnje, radnja se odvija u Ekvadoru. Bio je posljednji dan petodnevnog planinarenja po Andima – Quilotoa Loop. Emily je svladala prehlada i imali smo žuljeve na stopalima. Trebao je doći kamion da nas preveze posljednjih nekoliko milja kako bismo uhvatili autobus natrag za Latacungu, ali rekli su nam da ne polazi još četiri sata. Odlučili smo hodati. Sat vremena poslije, nogometna lopta odskočila je nasred puta, a za njom je istrčalo dvoje male djece, nisu bili stariji od 5 ili 6 godina – nabasali smo na seosku školu.

Sljedećih nekoliko sati proveli smo ugodno poslijepodne s tom djecom i njihovim učiteljima. Igrali smo nogomet, govorili španjolski, dijelili priče i pokazali im kako snimati fotografije našim fotoaparatima. Prilično smo sigurni da je to za većinu njih bilo prvi put da drže fotoaparat u rukama i bili su tako sretni snimajući fotografije nas i jedni drugih, smijuljeći se dok su gledali snimke. To nam je jedna od najdražih priča iz Južne Amerike i jedna od omiljenih uspomena s putovanja.

Koji je jedan komad opreme bez kojeg ne biste mogli na putovanjima?

Definitivno naš objektiv Canon EF 50mm f/1.4. Kvaliteta slike vrhunska je. Često moramo snimati fotografije u djeliću sekunde, a imati objektiv fiksne žarišne duljine znači da smo stalno svjesni gdje moramo stati kako bismo snimili prizor koji gledamo. Naročito prilikom snimanja bez pripreme, što je tehnika koju često primjenjujemo.

©Along Dusty Roads

U duhu kretanja naprijed, što se sljedeće sprema za Along Dusty Roads?

Općenito, naš etos podrazumijeva poticanje neovisnog putovanja ispunjenog obzirnošću i znatiželjom. Međutim, kako bismo se razvili kao putnički fotografi i pripovjedači priča, 2018. godinu želimo učiniti nešto drukčijom.

Osim naših uobičajenih članaka, želimo otići malo dublje. Želimo ispreplesti priče ljudi koje susrećemo na putovanjima, ljudi koji čine mogućim naša iskustva na putovanjima. Time ćemo poboljšati svoj stil snimanja portreta i dokumentarnih sadržaja, a s obzirom na to da utječemo na odluke koje ljudi donose o putovanjima, potaknut ćemo ih da razmotre pozitivne strane putovanja na određeno mjesto.

Što se tiče odredišta, u planu su Latvija, Brazil, Karibi, Nizozemska, Farski otoci i Španjolska. Želimo i malo dublje istražiti Ujedinjeno Kraljevstvo.

Ako želite pratiti priču Along Dusty Roads, ovdje je veza na njihov blog.

Along Dusty Roads komplet opreme

Fotoaparat:

Canon EOS 70D

Objektivi:

Canon EF 50mm f/1.4 USM

Canon EF-S 24mm f/2.8 STM

Canon EF-S 18-200mm f/3.5-5.6 IS

Stativ i bežični daljinski upravljač RC-6 tvrtke Canon

Odgovori su uređeni radi jasnoće i prilagodbe brzine.



Razgovor: napisao Dan Castle