Španjolska bijela sela pružaju uvid u zaboravljenu prošlost
Autor Marcelo del Pozo
Šarmantni grozdovi kockastih kuća povrh andaluzijskog gorja obraslog maslinama, "Pueblos Blancos", odnosno bijela sela iz južne Španjolske, naziv su dobila po kreču kojim su kuće okrečene kako bi im unutrašnjost ostala prohladna.
Labirinti uskih prolaza vraćaju nas u vrijeme kad se ova regija zvala Al-Andalus i bila dio srednjovjekovnog Osmanskog Carstva. Mnogi ovdašnji nazivi arapskog su porijekla, kao npr. Alcala (dvorac).
Još jedan uvid u davnu prošlost česti je sufiks "de la Frontera" (Granica), koji priziva vremena kad je Španjolska bila podijeljena na kršćanski i islamski dio.
Lokalni festivali uključuju vjerske procesije, u kojima muškarci statue okićene cvijećem vuku kroz kamene ulice, ali i trke s bikovima, kod kojih se bikovi puštaju u selo, a sudionici se skrivaju iza prepreka i pokušavaju izbjeći njihove rogove.
Iako je regija predivna i izuzetno privlačna za turiste koji posjećuju jug Španjolske, to je ujedno i jedan od najsiromašnijih dijelova zemlje, a nezaposlenost je među najvišima u čitavoj EU.
Prema istraživanju agencije Eurostat, Andaluzija je 2015. godine bila druga europska regija po stopi nezaposlenosti; gotovo je trećina ljudi nezaposleno. Više od polovice mladih je nezaposleno.
Ovdje su ljudi tradicionalno živjeli od prerade maslinovog ulja – Španjolska je uvjerljivo najveći svjetski proizvođač maslinovog ulja – ali očekivanja se mijenjaju, a mlade ne privlači naporan rad i mala plaća koju poljodjelstvo donosi.
"Mladi ljudi bježe u gradove", kaže 19-godišnji Jose Maria Cortijo, koji živi u Vega de los Molinosu, dijelu Arcos de la Frontere, bijelog sela koje se nalazi na brežuljku u čijem se podnožju pruža dolina.
Agustin Pina, proizvođač sira iz obližnjeg sela Villaluenga del Rosario koje se smjestilo posred nacionalnog parka Sierra de Grazalema, slaže se s tim.
“Mladi ljudi ne žele raditi u poljima, jer to je robija", kaže 58-godišnjak koji je čitav život radio na zemlji. "Žele raditi od ponedjeljka do petka."
Stanovnici kažu kako je život u selu miran i tih, kao u neka prošla vremena.
"Kad odem u velike gradove, ne mogu dočekati da se vratim kući", kaže Cortijeva 50-godišnja majka, Maria Jose Manzano. "Ondje vladaju buka, žurba i stres."
(Napisala Sonya Dowsett)